Piše: Edina LATIF
U pravu je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović kada kaže da „Hrvatska grli BiH“. Grli, itekako, sa svih strana i ne popušta. Ima raznih zagrljaja. Onih iz srca i iz ljubavi, ali i onih kada pokušavate nekoga ugušiti.Zagrljaj koji nam preko Kolinde stiže kao emocija službenog Zagreba, sve je osim iz ljubavi.
Nekada dobronamjerna predsjednica ( ili je dobro glumila), koja se nije posebno miješala u ovdašnja zbivanja, zbacila je masku sa svog lijepog lica i transformisala se u državnog zvaničnika kojemu je cilj sve drugo osim iskrena podrška Bosni i Hercegovini da napokon, nakon 22 godine, nađe svoj smiraj.
Žalosno je što su sinoć na Aerodromu Sarajevo čekali je brojni bh. zvaničnici. Žalosno što je ponizila mog ministra vanjskih poslova Igora Crnadka. Ni pisma, ni izvinjenja što nije došla kada je najavljeno.
A pripadnici policijskih agencija bili su na nogama. Stajali na hladnoći i obezbjeđivali put od Aerodroma do hotela „Europa“.
Njen se protokol bahato i sa diplomatskog stanovišta nedozvoljeno, poigrao sa bh. zvaničnicima, poigrao se sa institucijama države Bosne i Hercegovine. I nije prvi puta da visoki hrvatski dužnosnici krstare našom zemljom, bez najava, bez uobičajenih diplomatskih protokola. Ne samo iz Hrvatske, već i susjedne Srbije. Postalo je gotovo uobičajeno da pohode Mostar ili Banja Luku, i to oficijelno, a da se nikome u MVP BiH nisu javili.
Ali niko do sada nije uradio ovo što je Kolinda. Prosto je nevjerovatno da nije reagirao Crnadak( osim što danas nije želio otići opet na Aerodrom), ili članovi Predsjedništva BiH…bilo ko. Čemu šutnja? Čemu takav podanički odnos?
I koliko god sa jedne strane bilo žalosno to što je uradila predsjednica i njen kabinet, koji je spinovanjem javnosti jučer pokušao prikazati posjetu BiH, kao onu visokog rizika, toliko je sa druge strane opasno sve što radi Kolinda.
Opasno je što putuje po bijelom svijetu i počev od Putina do Erdogana priča o Bosni i Hercegovini. To što je onomad majke Srebrenice okitiše titulom „kraljica Balkana“ ne daje joj za pravo da svoje prste miješa u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Niti je BiH njena prćija, baš kao što nije ni Putinova ni Erdoganova. BiH je naša, pa kakva god bila. I ako neko treba odlučiti šta će biti sa ove zemlje onda smo to mi, Srbi, Bošnjaci i Hrvati koji ovdje bitišemo.
Njene namjere nisu iskrene ni kada kaže da se u BiH, a ne negdje drugdje, treba odlučiti o izbornom zakonodavstvu. Baš kao što je onomad izmislila hiljade boraca sa sirijskog ratišta koji se vraćaju u BiH, te nas etiketirala kao terorističku bazu.
U ovoj zemlji je u svakom smislu riječi haos. I politički i ekonomski. Umjesto da prijateljski pomogne, ona samo dolijeva ulje na ionako rasplamtalu bosansku vatru. Jesu te predsjednice nazvali „kraljicom Balkana“, ali i kraljice znaju šta je dvorski protokol i pridržavaju ga se.
P.S. Razumijem bol srebreničkih majki i suosjećam. Ali, ne mogu i neću da razumijem izjavu Munire Subašić da za nju Kolinda ostaje bez obzira na sve “kraljica Balkana”. Ne mogu i neću da razumijem izjavu Munire Subašić o Ahmićima. Ne mogu i neću, i tačka! Susret majki Srebrenice sa hrvatskom predsjednicom imao bi smisla jedino da se održao u Ahmićima.