Predstavnici lijevo orijentiranih političkih partija u svojim obraćanjima često navode da samo članovi SDA preuzimaju sve ratne zasluge, i da to nije njihovo “ekskluzivno pravo”.
Međutim, činjenice im ne idu u prilog ovih teza. Indolentnost mnogih od njih prema obilježavanju značajnih godišnjica iz perioda agresije i redovno obilaženje mjesta stradanja heroja odbrane, ali i zločina nad civilima, sve više “otvaraju oči javnosti” da samo predstavnici SDA razumiju važnost datuma, kao što je primjera radi posljednje obilježavanje godišnjice pokolja u Ahmićima, 15. i 16. aprila.
Bio je 16. april 1993. kada su HVO zločinci upali u Ahmiće i masakrirali 116 bošnjačkih civila. Istog dana 2010. umro je načelnik Štaba vrhovne komande Armije RBiH Rasim Delić.
U znak sjećanja na generala Delića, delegacije su 16. aprila 2019. obišle njegov mezar na Kovačima u Sarajevu i posjetile Ahmiće. U delegacijama su uglavnom bili članovi SDA ili na neki način bliske osobe ovoj partiji. “Gorak okus” ostavlja to što dužnosnicima drugih stranaka koje se deklarišu kao probosanske, posebno njihovim čelnim ljudima, nisu “interesantni” Kovači, bosanski generali, stratišta nevinih, spomen-obilježja, mezarja, spomenici koji govore o agresiji 1992-1995.
Prvi čovjek SDA i predsjedavajući Doma naroda Parlamenta BiH Bakir Izetbegović, bio je prisutan 16. aprila 2019. godine i na mezarju Kovači i u Ahmićima. Mnoge njegove stranačke kolege također su bile prisutne na oba ili barem na jednom od ovih značajnih mjesta na ovaj bitan datum. Iz drugih političkih opcija nije bilo predstavnika ni na jednom od ovih obilježavanja. Nisu viđeni ni Nermin Nikšić, niti Fahrudin Radončić, Predrag Kojović, Saša Magazinović, Edin Forto, Damir Mašić…
Jedan od rijetkih stranačkih dužnosnika iz lijevog bloka stranaka koji prisustvuje obilježavanju svih značajnih godišnjica vezanih za protekli rat je “zlatni ljiljan” Željko Komšić.
Ono što je dodatno neshvatljivo, čak i licemjerno, jeste negodovanje većine ljevičara – kako političara, tako i simpatizera ovih opcija – i kritike prema SDA koja, kako to kažu, za sebe ekskluzivno prisvaja pravo na kulturu sjećanja na period 1992-1995.
Kao što vidimo, stvarnost je posve drugačija. Ljevičari se kako vrijeme odmiče, samovoljno odriču, a možda čak i stide, ili im je zaista nebitna većina događaja, ličnosti, značajnih godišnjica iz protekle agresije. Ili što je još pogubnije žele svjesno da zaborave genocid i agresiju?
S obzirom na osjetljivost teme, ne treba donositi kategorične zaključke, ali nemoguće je a ne postaviti logičko pitanje, zbog čega imamo ovakvu pojavu da nikoga osim članova SDA više ne interesiraju Kovači, Ahmići… i obilježavanje Dana ARBiH?
Nije valjda da je Vječna vatra u Sarajevu jedino bh. spomen-obilježje borcima za slobodu i antifašistima?
(Index.ba)