Juni 25, 2015 by Edin Forto
Juče, 24.06., održali smo 4. hitnu sjednicu Skupštine Kantona Sarajevo. Dvije hitne teme na dnevnom redu su ujedno i najzanimlijvije: razrješenje starih i imenovanje novih skupština 14 kantonalnih preduzeća, kao i odluka o odbijanju kupovine 90% udjela u firmi Termalna rivijera d.o.o. Ilidža.
Situacija sa skupštinama kantonalnih firmi je vrlo jednostavna. Kanton je vlasnik sljedećih firmi: Rad, Tržnice, Sarajevogas, Park, Vodovod, Toplane, Pokop, Gras, TVSA, Sarajevošume, Skenderija, Veterinarska stanica, ZOI ‘84 i PD Butmir. Radi se o hiljadama zaposlenih i stotinama miliona godišnjih prihoda. Pored toga, od ovih firmi u velikoj mjeri zavisi kvalitet života građana. I kako se vlasnik brine da ove firme posluju u skladu sa interesima vlasnika? Tako što imenuje skupštine ovih preduzeća. Vijek ovih skupština je vrlo jasno predvidiv. Ljudi koji sjede u njima primaju mjesečnu naknadu i tačno znaju koji im je rok trajanja. Tako je skupštinama svih ovih firmi 19.06. istekao rok. Vlada premijera Elmedina Konakovića je to shvatila prije nekoliko dana i sazvala hitnu sjednicu kako bi svih 14 skupština razriješila i imenovala nove.
I kakve je ljude vlada predložila? Ne znamo. Nismo dobili biografije. Vidljivo je da od 39 imenovanih, 38 ima imena koja upućuju na jednu etničku skupinu. Profesor Tarik Haverić bi ih nazvao “imenima orijentalnog porijekla.” Kanton jeste homogeniziran nakon rata, ali da je 97% homogeniziran, to nisam siguran. Ali to nije kraj. Svi imenovani su postavljeni samo na tri mjeseca kao vršioci dužnosti. Znate, vlada se toliko iznenadila što svim skupštinama ističe rok da se nije sjetila prije tri mjeseca raspisati konkurs, nego je čekala zadnji dan kako bi sazvala hitnu sjednicu i imenovala 39 vršilaca dužnosti dok, pogađate, sprovedu proceceduru konkursa. Da nije riječ o ključnim kantonalnim firmama bilo bi smiješno. Ovako, i dalje je smiješno. Uglavnom, glasali smo protiv ove farse.
Tema koja je proizvela najnervoznije diskusije poslanika iz svih velikih stranaka je tačka: Prijedlog odluke o neprihvatanju Ponude za preuzimanje udjela Termi Čatež d.d. Čatež u privrednom društvu Termalna rivijera Ilidža d.o.o. Sarajevo i Finansijskog potraživanja Termi Čatež d.d. Čatež prema privrednom društvu Termalna rivijera Ilidža d.o.o. Sarajevo.
Radi se o javno-privatnom partnerstvu između Kantona i slovenačkog investitora Terme Čatež. Takvo partnerstvo se dogodi kada država i privatnik zajedno osnuju firmu. Korist za državu je povećanje zaposlenosti, poreski prihodi, a u slučaju profita i direktni priliv u budžet. Korist za privatnika je profit. Kad dobro funkcioniše, javno-privatno partnerstvo je idealan model investiranja.
Kantonalni Zakon o javno-privatnom partnerstvu donesen je 2011. godine, ali to nije spriječilo vizionarsku vladu legendarne Alijanse za promjene da napravi presedan cijelih 10 godina prije donošenja zakona. Kanton i Terme Čatež su zajedno formirali firmu Termalna rivijera d.o.o. Ilidža. Kanton je u firmu unio pravo korištenja 20 hektara zemlje na najboljoj lokaciji na Ilidži, koncesiju na eksploataciju tehničke i mineralne vode na vrelu Zmijska stijena, sve moguće i nemoguće urbanističke i dozvole za građenje po usaglašenom projektu. Terme Čatež su u firmu unijele obećanje da će izgraditi sve po projektu. Ono što je kanton unio genijalci iz Alijanse su procijenili na 10% vlasničkog osnivačkog udjela. S druge strane, obećanje iz Slovenije je procijenjeno na 90% vlasničkog udjela.
I tako su Terme Čatež sagradile jedan dio obećanog projekta. Narednu deceniju su eksploatisali lokaciju i pomenuto izvorište, napravili gubitke koji se procjenjuju na oko 30 miliona KM i na kraju odlučili prodati svoj udjel od 90% drugoj privatnoj firmi za 18 miliona KM. Prvobitni ugovor daje kantonu takozvano “pravo preče kupnje”. Terme Čatež prije nego prodaju svoj udio moraju prvo ponuditi otkup kantonu. Zbog toga imamo čudni naziv ove tačke dnevnog rada i “odluku o neprihvatanju”. Kanton sada treba da odbije otkup udjela i dozvoli privatniku sa Ilidže, firmi Mrkulić d.o.o. da preuzme većinski paket Termalne rivijere i spriječi njeno dalje propadanje.
Ali poslanik Slaviša Šućur (SDP) je u raspravi skrenuo pažnju na jednu sitnicu. Rok za izjašnjavanje od 30 dana već je istekao. Vjerovatno nije bio dovoljno hitan da sazovemo hitnu sjednicu koji dan ranije. Zašto onda raspravljamo o ovoj temi kad je Mrkulić d.o.o. već poslao novac u Sloveniju i preuzeo Termalnu rivijeru? Zato što su SDA, DFŽK i SBB osjetili potrebu da kažu dvije stvari: 1. Ugovor o formiranju Termalne rivijere je štetan po kanton i svi redom traže odgovornost pojedinaca koji su dozvolili ovaj cirkus. 2. Mrkulić d.o.o. je toliko dobar domaći investitor da ni slučajno nikom ne smije pasti na pamet da dovede u pitanje njegov otkup većinskog udjela.
Uzalud je sada konstatovati da su Terme Čatež na više načina prekršile prvobitni ugovor i da je Kanton vjerovatno mogao tužiti, preuzeti firmu i sam naplatiti 18 miliona KM od Mrkulića.
Ovako su pare otišle u Sloveniju, a 20 hektara zemlje tržišne vrijednosti 100 miliona KM i koncesija na izvorište mineralne vode idu novom privatniku a da kanton i dalje ne zna koju će korist imati.
Zadovoljit ćemo se udjelom od 10% i vjerovatno jednim članom nadzornog odbora. Sve su prilike da je javno-privatno partnerstvo u BiH poput demokratije, model koji služi nekolicini kao alibi za bogaćenje po zakonu.
Glasali smo za, jer odluka sadrži zaključke koji traže detaljnu istragu fijaska sa Termalnom rivijerom, ali i zato što Mrkulić d.o.o., inače vlasnik hotela Hollywood, po svemu sudeći ima snagu da spasi radna mjesta u Termalnoj rivijeri. Ostaje nada da će kanton jednog dana tražiti i dobiti nešto za svojih 10%.