Život ove djece čini se kao scenarij za neki film – dvije bebe rođene su, u istoj bolnici i razlike tek nekoliko minuta, a zatim slučajno zamijenjene. A imaju i različitu pozadinu – roditelji od jedne bebe su hindusi, a od druge muslimani.
Kako piše BBC, nakon duge borbe sa vlastima, DNK test konačno je urađen nakon dvije godine i devet mjeseci, a djeca su odlučila – ne napustiti one koje su ih odgojili.
Ova priča je ipak stvarna i dešava se u indijskoj državi Assam. Salma Parbin se porodila u gradskoj bolnici 11. marta 2015. godine i rodila dječaka.
“Sedmicu dana kasnije žena mi je rekla: ‘Ova beba nije naša’. ‘O čemu pričaš? Ne smiješ tako pričati o djetetu koje nije ništa krivo’, rekao sam joj. Ali, žena mi je rekla da je bila druga žena sa njom u porodiljskoj sobi (Bodo pleme) i da misli da su zamijenjene. Nisam joj vjerovao”, rekao je za BBC Shahabuddin Ahmed.
Salma je rekla kako je na to sumnjala od početka.
“Imala sam sumnje čim sam ga vidjela. Zapamtila sam lice druge žene koja je bila sa mnom u sobi i ličio je na nju. Imao je sitne oči, a niko u mojoj porodici nema takve”, rekla je Salma.
Kada je, ipak, Ahmed svoje sumnje rekao medicinskom osoblju, sestra mu je rekla da mu je žena psihički bolesna i da treba pomoć. On je zatim podnio zahtjev za informacijama svih beba koje su rođene taj dan.
Mjesec dana kasnije, dobio je detalje od sedam žena. Primijetio je da dijete žene koja je bila sa njegovom ženom u bolnici, imalo dosta sličnosti sa njihovim – obojica su bili dječaci, težili oko tri kg i razlika među njima je bila tek nekoliko minuta.
Ahmed nije imao hrabrosti ništa reći drugoj porodici, ali im je napisao pismo sa brojem telefona.
Anil i Shewali Boro živjeli su 30 km dalje od doma prve porodice. Shewali nije vjerovao da je to moguće, ali se sve promijenilo kada su se ove dvije porodice susrele.
“Uočila sam sličnost sa njegovim ocem, prvi put kada sam ga vidjela. Plakala sam. Mi smo dio Bodo plemena, naše oči su sitnije, naši obrazi i ruke su puniji. Razlikujemo se”, rekla je Shewali.
Ahmed je insistirao da se provjere svi podaci, ali sestra u bolnici je negirala bilo kakvu grešku. Ahmed je poslao test krvi njegove žene i djeteta u avgustu i imao je napokon odgovor – nije bilo krvne povezanosti između navodne majke i sina.
Bolnica je rekla kako zakonom taj test nije prihvatljiv, pa je Ahmed otišao i u policiju. Zbog dugih procedura, tek u novembru 2016. godine su dobiveni zvanični rezultati.
Inspektori su savjetovali Ahmedu da traži dopuštenje suda za zamjenu. Ali, 4. januara su obje porodice došle na sud, dok su djeca odbila napustiti roditelje sa kojima su odrasle.
“Sudija nam je rekao da možemo uraditi zamjenu djece, ali mi smo rekli da ne želimo. Jer smo mi ti koji su ih odgajali u zadnje tri godine i ne možemo ih tek tako pustiti”, rekla je Salma. Objasnila je kako su djeca plakala, čuvala se za svoje roditelje i nisu željeli ići.
Kako kažu, kada djeca odrastu, mogu odlučiti sa kim će živjeti. Za sada, porodice će pokušati upoznavati se, postati prijatelji i pokušati biti dio života njihove biološke djece.
(Ines Sandžaktarević)