Banjalučanka Nermina Mizimović je imala 20 godina kada je sa porodicom protjerana iz rodnog grada. Put ih je odveo u njima potpuno nepoznatu i daleku Švedsku, gdje su jedno vrijeme živjeli u izbjegličkom centru. Baš u tom centru Nermina je pronašla Safeta, ljubav svog života. Danas, 25 godina poslije živi u sretnom braku, ima dvojicu sinova i kćerku. Stariji Almir je mašinski inženjer, Alen naredne godine završava pravo i želi biti advokat, a Leila, mezimica porodice ima 11 godina.
-Nakon vjenčanja počeli smo živjeti u jednom malom mjestu Hultsfred (Kalmar region), koje kad ga opisujem kažem- nemamo čak ni semafor. Prednost malog mjesta je da se brže upoznaješ sa ljudima i da svako svakog zna. Rodila sam dvojicu sinova, i dok sam vodila brigu o njima, sve dok nisu krenuli u vrtić, učila sam uporno švedski jezik, išla na kurseve. Poslije je na svijet došla i Leila, ali sam uspijevala uz pomoć i podršku supruga stići sve, i školovati se i odgajati djecu. Nije bilo lako krenuti iz početka, ponovo srednja škola, a nakon toga sam upisala i pravni fakultet. Još uvijek nisam diplomirala, ali vjerujem da ću uspjeti i to.
Prije izbora 2010. pozvala me je tadašnja gradonačelnica, koju sam poznavala samo iz viđenja. Pitala me je da se uključim u politiku i da budem kandidat Socijaldemokratske partije, za koju sam inače i glasala na prethodnim izborima. Bila sam iznenađena pozivom, i moja prva reakcija je bila da se ne želim petljati u politiku i da poštujem nju, ali da nemam povjerenja u političare. Nagovarala me je da probam, da testiram, i da ako se ne pronađem u politici odustanem. I tako je prije osam godina krenula moja politička karijera, prisjeća se Nermina.
Na izborima 2010. godine dobila je veliki broj glasova. Predložena je da radi u opštinskom odjelu socijalne zaštite.
-U tom odjelu se rješavaju socijalna pitanja kao što su problemi u porodici, starački domovi, posao… Nakon toga, imenovana sam za šefa u jednom odjelu gdje radimo sa ljudima koji su dugo na bolovanju ili imaju psihičkih ili fizičkih problema, te im pomažemo da pronađu za sebe prilagođene aktivnosti. Potom su me prebacili u odbor koji se bavi pitanjima djece i obrazovanja. Ušla sam u Vijeće, i predsjednica sam Socijaldemokrata u našoj opštini, priča nam Nermina.
U aprilu 2017., izabrana je za delegata na Kongresu Socijaldemokrata i predstavljala je regiju Kalmar.
-Na nadolazećim izborima, koji će se održati 9. septembra, na kandidatskoj listi sam na drugom mjestu za opštinsko glasanje, a na petom mjestu iz našeg regiona koji ima 12 opština za državni parlament. Sve je počelo sa mojim velikim nepovjerenjem, ali sam tokom ovih osam godina shvatila da angažovanjem i radom se može utjecati na mnoge odluke, kako one male tako i velike. Moj politički angažman je samo u slobodno vrijeme, jer radim puno radno vrijeme. Nadam se da ću uspjeti bar malo da narednim generacijama ostavimo bolji svijet u kojem žive. Želim da se borim protiv nepravde, a vjerujem istinski svim srcem u bolju budućnost i bolji svijet, poručuje Nermina.
(E.L.)